Sektaška propaganda

Tekst je malo obimniji, ali šta sad da se radi… Takva tematika i zahteva obimnost…  Moj Vam je savet da pažljivo pročitate ovaj tekst… Strpljivima i upornima se zahvaljujem na utrošenom vremenu i pažnji. Objavljeno 2004. godine u knjizi DemoNkratija.

SEKTAŠKA PROPAGANDA

Sekte su danas jedno veliko društveno zlo koje svakim danom sve više ekspanzira i širi svoje granice u svim mogućim društvenim institucijama i udruženjima. Način vrbovanja novih članova u sektu je  mudro isplaniran, strateški prilično uspešan i metodski vrlo različit jer na tome radi znatni broj stručnjaka iz različitih naučnh  oblasti  (psihologije, psihijatrije, sociologije, pedagogije, teologije …) koji primenom svojih znanja utiču na potencijalne sledbenike, kako na njihovu svest tako i na njihovu podsvest.

U sledećim redovima prikazaću vam jedan od metoda sektaške propagande koja se može pojaviti u bilo kojoj vrsti medija.

Oglas koji će vam promeniti život

Oglas koji je pred vama je tu prevashodno radi vas. Mi smo tu da bi vam pomogli jer mi postojimo samo radi vas. Možda će vam sve ovo delovati kao šarena laža jer u ovom vremenu širenja zla kome verovati kad svi jedno govore, drugo misle a treće rade. Mi vam garantujemo da nama možete verovati jer mi smo ti koji govore istinu i samo istinu. Mi znamo šta vas muči i znamo na koji način vam možemo pomoći. Ali da bi smo to mogli da uradimo vi nam to prvo morate dozvoliti. Mi vam ne možemo pomoći ako vi to nećete ili ne želite. A ukoliko nam ukažete svoje poverenje mi ćemo promeniti vaš život iz korena, tako da će ono što vas trenutno muči, tišti i sekira postati daleka prošlost.

Ako nemate posla ili imate posao sa slabim primanjem, nema problema, mi smo tu da bi smo vam i materijalno pomogli i pronašli bolji posao. Ako vas pijani muž maltretira i zlostavlja, ako vas žena vara i pravu budalu od vas, ako vas deca (one koje ste vi stvorili) sve više razočaravaju, polako udaljavaju i neprestalno prave gluposti i probleme, mi smo tu samo radi vas. Zato verujte da vam možemo pomoći jer stvarno to i možemo. Nemojte biti tako rezervisani. Ukažite nam svoje poverenje i videćete da smo bili u pravu, jer mi vas razumemo, mi smo to već odavno prošli i prevazišli. Mi ćemo vam pomoći da i vi prebrodite tu krizu i formirate novu porodicu koja će živeti u normalnim uslovima punim harmonije i ljubavi.

Ako vas roditelji ne razumeju i nemaju vremena za vas i vaše probleme, ako vam ne daju novac zato što nemaju ili neće, ako vam u školi ide loše kao i u ljubavnom životu, a za pomoć i savet se nemate kome obratiti mi smo tu da bi vam pomogli jer samo mi to možemo uraditi najbolje.

Možda ćete kada pročitate ovo postaviti pitanja: Kako vam mi možemo  pomoći  ili koja je naša korist u svemu tome i kako će te  biti sigurni da to nisu neka nečista posla, odnosno đavolje rabote. Ali mi vas uveravamo da smo mi jedna jaka institucija koja je u sve većem razvoju i kojoj svakim danom pristižu nove pristalice. Svi mi zajedno funkcionišemo kao jedna velika srećna porodica, svako svakom pomaže i zalaže se za drugog i samo takav odnos dovodi do uspeha kako pojedinca tako i nas kao institucije.

Dokazi naše uspešnosti su da svako ko je postao naš član, vremenom je postao manje ili više uspešan (sigurno uspešniji u odnosu na raniji život dok nije bio deo nas) a veličina uspeha prevashodno zavisila je od svakog pojedinca i njegovih kvaliteta.

U našim redovima su poznati biznismeni, političari, glumci, pisci, estradne zvezde kao i mnoge druge uspešne ličnosti za čiji smo uspeh velikim delom i mi zaslužni. Zato i vi budite jedan od nas, uspite u životu.

Da bi smo vam ovo pojednostavili, navešćemo nekoliko anonimnih izjava pojedinaca koji predstavljaju samo mali broj onih kojima je naša institucija pomogla.

S.A.: „Ja sam srednjoškolac  koji iako je dobar učenik, koji iako poštuje svoje roditelje i sve starije, iako se trudi da bude kulturan i učtiv do skora u ljubavi nije imao sreće. Devojke su bežale od mene kao od đavola. Nikako nisam mogao sebi da nađem srodnu dušu koja bi me razumela, volela i sa kojom bih mogao svoju ljubav da podelim. Znao sam da je spas u ljubavi ali ja nikako nisam mogao da je pronađem. Zbog toga sam bio mnogo nesrećan i tužan. Nisam znao šta da radim. Devojka mi je očajnički bila potrebna jer me je samoća razarala. Ali svaka kojoj bih prišao odbijala me je i ismejavala tako da sam se ja sve više povlačio u samoću. Razmišljao sam  i o samoubistvu, ali sticajem okolnosti postao sam član ove organizacije i sve se preko noći preokrenulo. Među ostalim članovima naišao sam na podršku i razumevanje, ubrzo sam našao i sebi srodnu dušu (koja je bila član organizacije) sa kojom sam i dan danas zajedno, ljubav mi je ispunila dušu a sreća život!”

T.A. su inicijali jedne estradne zvezde koja je sledeće izjavila :

„Odrasla sam na selu i oduvek sam želela da iz njega pobegnem jer znala sam da tu ne pripadam. Oduvek sam želela da živim u nekom velegradu, a pošto sam posedovala, a  kao i  što se vidi još uvek posedujem dobar glas, ali i stas odlučila sam da okušam sreću i da probam da snimim CD. Otišla sam u Beograd u nameri to da uradim, ali to mi nikako nije polazilo za rukom. Jedini način da uspem bio je da prodam svoje mlado telo i tako počnem sa svojom karijerom.  Nisam želela da se na taj način probijam kroz život, ali drugačije nije moglo. Zbog toga  mi se u dušu uvukla tuga i razočarenje. Nisam znala šta da radim. Moj život je bio tako bedan. Trebalo mi je novca a svakom kome bih se obratila za pomoć od mene je tražio samo jedno. Znate već šta. Polako sam gubila nadu i odustajala od svojih ambicija, ali sreća je zakucala i na moja vrata. Ni sama ne znam kako sam postala član ovog  udruženja ali od tada, verujte mi, sve je krenulo na bolje. Snimila sam CD zahvaljujući pomoći uspešnog menadžera, takođe članu ove institucije, koji mi je maksimalno pomogao jer imao je obavezu kao i svi ostali članovi da pomažu svakom ko bi im se obratio za pomoć. Sada su na mojim koncertima hiljade fanova koji me obožavaju i pevaju moje pesme. Ja sam presrećna. Još uvek se ponekad upitam da li je ovo istina. Strah me je da se ne probudim i tako prekinem ovaj lep san, jer isplatilo se čekanje, odricanje, prolivene suze i patnja. Sve se  isplatilo. Uspeh je postao sastavni deo mog života I sve to zahvaljujući ovoj instituciji. Ovom prilikom želim se zahvaliti svima koji su mi pomogli. Srdačno preporučujem svakom ko ima bilo kakvih problema, a za njih nema rešenje, da se obrati ovoj instituciji jer će tu sigurno naići na razumevanje i podtšku. Garantovano će mu oni najbolje pomoći”.

N.A.: „Bio sam veoma nesrećan jer nikako nisam mogao da sebi i svojoj porodici obezbedim bolje uslove života. U svakom času zbog sve većeg siromaštva bio sam sve svesniji da konačno moram nešto učiniti i promeniti u našim životima. Naš tadašnji ekonomski položaj je bio loš. Iako mi cilj bio da zaradim pare,  nikako to  nisam mogao da ostvarim, jer nisam imao čime i nisam znao kako. Zbog toga je patnja postala sastavni deo mog života. Gledao sam kako  moja porodica polako propada, gledao sam totalno uništenje svega onoga što je moje i svega onog što mi znači. Gubio sam nadu i polako ludeo, ali onda kao da su čuli naše vapaje za pomoć utkane u molitvu, pokucali su na naša vrata i sve je počelo da se odvija drugim tokom. Sada uživam u ljubavi svojih najbližih koji su poprilično zadovoljni trenutnim životom jer su se svi uslovi, a ponajviše ekomomski, znatno poboljšljali. Svakim danom sve sigurnije smo grabili napred, renovirali smo kuću, kupili kola, otišli na letovanje i ostvarili sve ono o čemu smo ranije mogli samo da sanjamo i sve to zahvaljujući dotičnoj organizaciji koja nam je pomogla po kodeksu dobrote i poštenja.  Ja im se ovom prilikom zahvaljujem.

Ukoliko vas ovaj oglas zaintrigira može te se javiti radi podrobnijih informacija na telefone _________________________ ili lično doći na adresu ____________________. Verujte nam nećete se pokajati. DOĐITE, MI VAS ČEKAMO.

OBJAŠNJENJE U VEZI S TZV. OGLASOM:

Suština ovog teksta nije celokupni sadržaj koji ste pročitali već je samo u delu teksta, odnosno u skrivenim porukama koje sam ja, da bih vam ih što jednostavnije razotkrio, napisao crvenim slovima. Znači, ako želite da vidite šta, zapravo, prpopagira ovaj tekst pročitajte samo ono što je napisano crvenim slovima.  Naznačiću da cilj pisanja ovog teksta nije propaganda navedenih poruka, već je jedna vrsta upozorenja ljudima da povedu računa o onome šta čitaju, slušaju ili gledaju, jer  ovo je previše uprošćen i pojednostavljen metod prenošenja skrivenih poruka koje današnje sekte u svojim destruktivnim programima vrlo često primenjuju.

Pitanje za iskusne domaćice

Pitanje za iskusne domaćice

Znam, bezobrazan sam, ali mora neko i takav da bude…

Juče sam bio na pijaci da kupim neko povrće. Rešio sam da kao svaki savremeni muž, uradim ono što mi je u opisu svojih bračnih obaveza i dužnosti, da dokažem da nisam tipičan balkanac, stereotip Srbende koji podriguje, prdi, sluša grand i gleda farmu. Rešio sam da spremim ručak. Ženče na poslu, deca u školi, a ja na odmoru. Šta drugo da radim? Da blogujem? Da odem u švaleraciju? Da izletim u neku kafanicu, kafić i opijem kao mladi majmun? Ma kakvi.  Ja sam ipak rešio da skuvam ručak. Koji sam ja papučar.

Na pijaci gužva, neviđena. Zaboravio sam da je bila sreda. Domaćice, mlade i stare, kupuju kao da će sutra biti smak sveta a još nije 2012-ta. Otimaju, biraju, guraju, raspravljaju i trpaju po torbama i korpama. Ja videvši tu pomamu za voćem i povrćem ugurah se međ’ te ženturače i krenoh u grabljenje za potrebnim namernicama. Svašta se tu dešavalo. Trebalo je da pored ostalih namernica kupim i šargarepu, ali trt. Ostali samo neki partljici od šargarepa. Iskusne domaćice pokupile najbolje, najveće i najdeblje komade šargarepe a za mene ostali neki prčvoljci. Popizdeo sam. Pa kako je da spremim ručak i ispadnem dobar suprug? Šta će im te king size šargarepe?

Iz tog razloga želeo bih da postavim jedno pitanje svim iskusnim domaćicama da bih rešio jednu dilemu koja me opseda već duže vreme: Zašto sve žene, devojke kada kupuju šargarepu biraju one najveće i najdeblje primerke? Zašto ne uzmu i one minijaturne i zakržljale?  Da li imaju one nameru da kuvaju ili nešto drugo?

Izvinite na ovakom banalnom pitanju, ali ako se sledeći put, kada kupujete šargapetu, setite ovog posta, moja namera je ostvarena. ;)

Ko je ovde kreten ?

„Tata pogledaj onaj džip. Baš je cool. A ko je onaj čika što ga vozi ?“

„To je jedan kreten !“

„Tata ja bih voleo da i ti budeš kreten !“

„I tata bi sine i tata bi.“

“Tata vidi što ima dobru žensku ? Jel to zato što je kreten ?“

„Ne sine. Ta ženska je kreten.“

Neraskidiva veza #2

Vreme je za još aforizama od mog kolege i prijatelja Ninusa Nestorovića. Prezentirani aforizmi objavljeni su u knjizi »Neraskidiva veza«. Uživajte.

Sećam se šta sam poslednji put jeo.

Kao da je juče bilo.

***

On potiče iz dobre porodice.

Zna se ko su mu i otac i majka.

***

Ne mogu glave tek tako da lete!

Mora da postoji neki red letenja!

***

Mladost brzo prođe.

Dok lupiš glavom o zid.

***

Prodajem frižider star deset godina.

Nekorišćen!

***

Za prolivanje krvi uvek ima dovoljno.

***

Penzioneri će uskoro poleteti od sreće!

Najsrećniji su već počeli da skaču kroz prozor!

***

Kad popijem duplo bolje vidim!

***

Tukli su me u policiji iako sam nevin.

Tada sam uvideo koliko nepravda može da boli!

***

Drakula je živi dokaz da i u kovčegu može grofovski da se živi.

Neraskidiva veza #1, #3, #4, #5, #6, #7

Ponovo me pokrali

Mislim, šta reći. Ponovo mi ukrali tekst. Međutim, sada se ne može pristupiti celom tekstu jer se mora ulogovati na sajt www.dodirnime.com.  i mora se biti prijatelj sa Majom 10 (plagijatorkom). Zaštitila se Maja10. Zna ona kako se krade.

ukraden tekst: http://exxxperiment.wordpress.com/2010/05/04/lek-za-sve-dobra-reklama/

deo teksta lopova: http://www.dodirnime.com/blog/view/id_78708/title_lek-za-sve/

Prijavio sam  krađu na www.kradimamu.com i sad čekamo…

Zar je toliko teško ostaviti link ka izvornom tekstu ?

Ovo me samo demolariše i na kraju ću bataliti blogovanje, mnogo je zloupotrebe. Neću dozvoliti drugima da se šepure tuđim perijem !!!

Još jedna ljubavna

JA SAM TVOJ PAS

.

Veži me lancem,

napravi malu kućicu,

nadeni glupavo ime,

i baci mi kosku,

jer ja sam tvoj pas,

samo tvoj pas.

Jednom u godinu dana

daj mi vodu da pijem,

jednom u deset godina

prošetaj me gradom

jer ja sam tvoj pas,

samo tvoj pas.

I slobodno me možeš tući

i pokazivati drugaricama

i reći, ovo je moja smrdljiva džukela

samo laje i troši hranu,

jer ja sam tvoj pas,

samo tvoj pas.

I kad god ti se prohte

možeš pozvati šintere

koji će me negde na đubrištu

ubiti i baciti u smeće,

ali na kućici ostaće ime moje,

a lanac kojim si me vezala

držaćeš na zidu kao večnu uspomenu

na svog vernog psa.

.


Jebe* te Srbijo

S.A.R.S. 2009 – Sindrom lidera male stranke

.
Nekad bio boranija, nem’o prebijenu banku
naprasno odlučio da osnujem stranku
preko politike do love, to je priča stara
najbolji način da se ovde uzme para
Učlanio ženu, decu i par ortaka
svastiku, taštu, zeta, frizerku, šuraka
ime, povelju i statut registrov’o potom
napravio i bedževe sa stranačkim motom.
Ne ide mi lose, ne mora da se rinta
ali samo kad si vlast – tu je prava kinta.

Raspisani izbori i trka se sprema
bez pet posto glasova ništa od skupštine nema
a zna se da glasovi ne padaju s neba
zato bez blama ljubim dupe tamo gde treba,
sa svakakvim strankama uš’o u koaliciju
sa željom da u stvarnost pretvorim fikciju
s punim ustima Srbije ja tu priču guram
a tamo gde treba – na manjine se furam
Na ‘žandar palace’ furam, na radnike pomalo
a i do seljaka meni je baš stalo.

Posle pobede ja dobio resor u Vladi
sada ja naređujem ko će šta da radi
i nema više hladnih klima, uredjaj me hladi
pored stare kuće, nova se gradi
imam službeni auto i ličnog šofera
imam jače obezbeđenje i od Tonija Blera
sada tompuse pušim, pijem samo viskozu
svakog dana kokainom pucam se po nosu.
Ministarska fotelja ima značenje jako
zato preko veze rodbinu zapošljavam lako
jakim poslovnim ljudima usluge vršim
i puca mi baš što zakone ja kršim
Jedni me vole, drugi nazivaju skotom
treći finansiraju pozamašnom svotom
ako odem, ispunicu mnogima želju
ali ne mogu, dupe mi je sraslo za fotelju

.

još bolje poslušajte pesmu :

Sex od A do Š

Mnoge blogerke: Zelena, Mala Breskva, Charolija, Džejn Dou, Shunjalica, Duda, Džepna Venera, Šaputalica su napisale svoju azbuku i šta im koje slovo znači. I ja sam napisao azbuku i svoju asocijaciju na svako slovo, ali ja sam za razliku od njih krenuo od pozadi. Tako volim :mrgreen: Unapred se izvinjavam zbog vulgarnosti, ali šta da se radi valjda sam zato EXXX. Zato se i rimuje sa sex.

.

Š              Sex (Ševa, Švalerisanje)

DŽ          Sex (Džiganje, Džokanje)

Č             Sex (Čukanje)

C             Sex (Cepanje)

H             Sex (Heftanje, Hopa Cupa)

F              Sex (Fukanje, Fakanje, Fircanje, Fetiš, Felacio)

U             Sex (Uvlačenje, Utovar)

Ć             Sex (Ćeranje)

T             Sex (Tamburanje, Trpanje)

S             Sex (zar je potrebno još nešto? može Sado mazo, Sisanje, Snošaj )

R             Sex (Razvaljivanje, Rke Koke, Rendisanje)

P             Sex (Prcanje, Pušenje, Prangijanje)

O             Sex (Onanisanje, Oralno, Orgijanje, Opaljivanje)

NJ           Sex (Njuškanje)

N             Sex (Navlačenje, Nabijanje)

M            Sex (Mastrubacija, Mrčenje)

LJ            Sex (Ljubavisanje)

L              Sex (Lizanje)

K             Sex (Karanje, Kresanje, Kecanje)

J              Sex (Jebanje, Jahanje)

I               Sex (Injekcija, Import-Export, Igranje mame i tate)

Z              Sex (Zigovanje, Zavlačenje)

Ž              Sex (Žvalavljenje)

E              Sex (Erekcija, Ejakulacija)

Đ             Sex (Điđi Miđi)

D             Sex (Drndanje, Duvanje, Drkanje)

G             Sex (Guzičenje, Gađanje)

V             Sex (Voljenje, Vatanje, )

B             Sex (Bambusanje, Bukarenje, BLOGOVANJE)

A             Sex (Analno, Akanje)

Čudna neka država

Ma oni u Nemačkoj mora da su ludi. To je sigurno. Ako nisu ludi onda je, u krajnjem slučaju, čudna to neka država. Sve je uređeno i sve je regulisano. Uglavnom svi poštuju zakone. Vlada totalna harmonija i red. Sistem funkcioniše besprekorno. Tačno se zna šta se sme i može a šta ne sme i ne može.

U gradskom prevozu nema gužve. Niko vas ne gura, ne lakta se, ne stoji vam nozi, ne diše za vratom ili pokušava da odžepari. NE. Uopšte nije zanimljiv taj njihov gradski prevoz. Svi mirno sede, ćute i gledaju svoja posla. Niko nikog ne psuje, vređa ili nasilno se ponaša. Niko ne prdi, podriguje ili provocira. Totalno dosadno.

Na ulicama nema smeća. Niko ne baca po putu, po trotoaima, već u kante za đubre koje su na svakom koraku. Mislim, uzaludno bačen novac na tolike kante i kontejnere. I još sad treba da vodiš računa u koju kantu i kontejner koje đubre treba da baciš. Mislim, stvarno su preterali. Plastika u jedne, papir i karton u druge, a za staklo postoje čak tri tipa kontejnera za belo, braon i zeleno staklo. Jbt-e koje je znanje potrebno samo da bi se bacilo đubre. Meni bilo mnogo lakše da bacim svud oko sebe. Ko će sad sve to da razdvaja a mogu još i da pogrešim šta ide u koji kontejner.  A pored ostalog ne smem da pljujem po putu, ne smem da vičem na dete koje je nemirno kao da ga je opsednuo, ne daj bože, nečastivi, ne smem da pređem na crveno svetlo, ne smem da gazim po zelenoj površini, ne smem da pravim buku i galamu….

Moj klinac čim bi video neki znak tipa odmah bi usledilo pitanje: „Tata a šta je sad zabranjeno ?“. Jebeš ti takvu demokratiju kad ne smeš da se opustiš i ponašaš onako kako ti se sviđa. Kod nas u Srbiji sve to može… I šta nam fali ????

Na pešačkim prelazima sam se najviše iznenedio. Ne znam šta je tim ljudima. Još nisam zakoračio na pešački a oni već zaustavili svoje aute. Propuštaju sve pešake. Niko ne trubi, ne preti, ne psuje, ne turira auto. Svi su smireni i opušteni. Često sam pomišljao da neću dočekati da pređem ulicu, da će neko od njih da nagazi na gas i da me pregazi i tako obogalji za ceo život ili liši istog. Tako bih prošao u Srbiji. To je sigurno.  A oni, oni ništa. Čudan neki narod. Čudna neka država. U Srbiji se zna kako i gde se prelazi ulica i ko ima prednost. Automobili uvek imaju prednost. Što je bolji i skuplji auto to je i veća prednost. Kakvi semafori, pešački prelazi i saobraćajni propisi. Ko će sad još i to da poštuje.

Mogu slobodno da vam kažem da sam se sve vreme svog boravka u Frankfurtu i Bad Homburgu osećao vrlo nesigurno i ugroženo. Zašto ? Pa nijednom nisam video pripadnike reda i zakona. Za tih desetak dana nisam video nijednog pandura. Niko me nije legitimisao, solio pamet i postavljao glupa i nepotrebna pitanja. Ko sam, odakle sam, šta tu tražim, gde sam pošao, koliko imam para, koliko kila, da li imam švalerku… Mislim kakva je to država u kojoj policija ne brine o svojim građanima, kada je nema na svakom ćošku da stoji oko svojih građana sa pištoljima i pendrecima.

O urbanističkim rešenjima, idejama i dostignućima neću da vam pričam. Nemam reči. To treba da se doživi. A neko će da pomisli da lažem.

Sve u svemu to bi bilo to. Čuda neka država. Čudni neki ljudi. Poštuju red i zakon. Ali vremenom i oni će postati kao i mi. Mnogo je tamo Srba, Hrvata, Rumuna, Bugara, Turaka, Albanaca, Rusa, mudžosa, cigana, crnaca, žutaća i mnogih drugih nacija i naroda kojima red i zakon ne znače mnogo. Sve je više auslendera kao što oni vole da kažu. A sve se manje rađa Nemaca. Švabice više vole da šetaju džukele nego decu. Kučiće mogu da dresiraju i vezuju a decu ne. Nego da ne kenjam više. Za kraj, snimak sa koncerta u Beogradskoj areni  od mog omiljenog nemačkog benda. .

Putujem…

Prati

Dobijte svaki novi članak dostavljen u vaše poštansko sanduče.