Prezentiranu pesmu napisao sam pre jedno 18,19 godina kada sam otprilke imao i toliko godina. Znači bio sam još mlad, neiskusan i neiskvaren. Pesma mi je prilično draga baš zbog priče koja je vezana za nju.

U našem gradu pojavila se jedna devojka koja je upisala Višu pedagošku školu. Ništa čudno s obzirom da je grad bio prepun devojaka koje su došle sa strane i upisale tu istu školu. Međutim, ona nije bila obična devojka. Bila je prelepa u svakom pogledu. Savršenstvo manifestovano u telu devojke. Plenila je gde god se pojavila. Muškarci su balavili kada bi je videli. Cela muška populacija grada je pričala i maštala samo o njoj. Napravila je revoluciju u muškim srcima i ljubomoru i mržnju u ženskim. Ali niko joj nije prilazio. Valjda je ljude bilo strah od te lepote.

Jednom prilikom dođe kod mene, na časicu razgovora, jedan prijatelj. I krenulo neobavezno ćaskanje.

Reče mi on da je video jednu mnogo lepu devojku. Da mu se mnogo sviđa, ali da mu je frka da joj priđe. Ne zna kako da počne priču. I reče mi da je čuo da imam lepe ljubavne pesme. Da bi mi bio zahvalan do neba kada bih mu dao neku da pročita i da barem tako dobije inspiraciju za udvaranje. Da probije led. Da je očara i šarmira. I ne samo to, hteo je i da joj posveti neku pesmu, da je obmane kako je istu napisao u njenu čast. Kao fora pesma se rodila čim je ugledao. Toliko je lepa da stvara poeziju.

Pomalo me iznenadi njegova molba, ali ako on je smatrao da moje pesme mogu da mu završe posao, nisam imao ništa protiv.  I mene je zanimalo šta će se zbiti.

Dadoh mu svoju svesku sa ljubavnom poezijom i on krenu sa čitanjem. Od svih pesama on izabra prvu i najkraću. Najlakša za pamćenje. Naučio je napamet.  Pesma je dečačka a to znači pomalo naivna, ali ipak i kao takva ima svoju dubinu.

Nekoliko dana kasnije dok sam šetao gradom videh svog prijatelja kako vodi pod ruku onu devojku. Smuvao je. Sa mojom pesmom. Toliko je bio ponosan da me nije ni primetio dok je prošao pored mene. Bilo mi je krivo što nisam bio na njegovom mestu. Što ja ne odoh da recitujem ? Sa druge strane, bilo mi je i drago jer se ta devojka ustvari primila na mene. Bio sam moderni Sirano De Beržerak. Možda i nije tako. Možda je to samo sticaj okolnosti, ali ja i dan danas verujem da je bilo baš tako.  Zato mi je ta pesma toliko i draga.

.

PRAVA GREŠKA

Ti si mi uzela dane

danima mislim na tebe,

ti si uzela noći

noćima sanjam tebe,

ti si uzela osmeh

zato se i ne smešim,

evo dajem ti i dušu

mada znam da grešim.

slika preuzeta sa http://br.olhares.com/