Slučaj treći

.

Živim u malom gradu, varošici na istoku Srbije koja kao i svaka provincija, kako vreme protiče, postaje sve veća provincija. Ljudi su bežali i dalje beže glavom bez obzira što preko grane što u prestonicu. Sve je manje ljudi naročito mladih. Velike društvene firme koje su, da kažemo nešto radile, u procesu privatizacije su propale i ugasile se. Nezaposlenost je strahovita. Mladi nemaju posao niti bilo kakvog izbora a lova im je potrebna kao i svima. Kako se država o njima ne stara niti rešava njihove životne probleme oni su krenuli da se snalaze onako kako znaju i umeju. Ali mladi kao mladi hoće „’leba bez motike“. Hoće sve i hoće odmah. Samo što to ne može da se ostvari na neki pošten i moralan način. Zato je mnogo njih krenulo da se bavi kriminalom a između ostalog i dilovanjem droge jer tu je najbrža zarada.

Zadnjih 20 godina droga uništava omladinu u našoj varošici. Mnogo je mladih života uništeno. Mnogo je mladih ljudi zauvek izgubljeno u paklu droge a nikog za to nije briga niti se trudi da to promeni. Sve se više mladih odavalo tom mračnom poroku a proporcionalno tome broj dilera se povećavao. Brza zarada i konstantno tržište delovalo je vrlo primamljivo za pohlepne i beskrupulozne. Zato su mnogi i počeli da se bave dilovanjem a ljudi se u tom svetu vrlo brzo izopače i postanu još gori nego što su bili. Novac im postaje jedini prioritet. Sve drugo nije važno. Zato i ne biraju način i sredstva kojima će da ostvare svoje ciljeve. Zato se i fokusiraju na decu. Godine im nisu bitne. Zato  sve više opsedaju osnovne škole jer osnovce je mnogo lakše prevariti. Šta znaju osnovci ?

Jedan prijatelj mi reče da je skoro ušao na Facebook profil svog sina, klinca od 12 godina čisto da vidi šta klinja radi i da je tada gotovo doživeo šok. Jedan od okorelijih narkodilera u gradu, mladić od 30-tak godina, koji je važio za neku facu i mangupa, na facebook-u je bio super ortak sa njegovim sinom. I ne samo sa njim. Već sa mnogo klinaca što mlađih, što starijih. S obzirom da je ovo malo mesto i da se svi međusobno dobro poznaju, otac skonta u čemu je ustvari reč. Smesta uđe na profil dotičnog dilera da vidi šta to on ima sa tim silnim klincima. Imao je šta da vidi. Svi klinci su ga prosto obožavali. On je redovno posećivao profile tih klinaca, ostavljao im poruke, bodrio ih, podržavao i razumeo a klinci su se ložili i primali na te priče. Raspitivao se gde žive, ko su im mama i tata, gde izlaze, u koju školu idu… A klincima je bilo drago što im je takav frajer bio dobar prijatelj na fejsu. Jadna dečica nisu ni shvatala šta navodni prijatelj ustvari želi i koje su mu krajnje namere. Deca nisu shvatala da je on želeo njihove male neiskvarene duše a da su oni već bili spremi da mu je predaju. Bilo je potrebno samo nekoliko reči podrške, razumevanja i hvale. Bilo je potrebno samo malo pružene pažnje. I oni su se upecali. Jadni mali naivci.To samo govori koliko su deca usamljena, koliko im se malo posvećuje vremena i koliko roditelji nemaju razumevanja za njih i njihove probleme, a zlo je uvek prisutno i vreba na svakom koraku, što u stvarnom što u virtuelnom svetu.

Facebook #1, #2