Deo četvrti

Konačno da okončamo ovaj priručnik…

MUZIČKO OPREDELJENJE

Pored ostalih, ranije pomenutih, bitnih osnova na vašem putu ka normalizaciji, treba obratiti pažnju na još jedan vrlo važan faktor. On nije tako mučan kao ovi  prethodni i više ima zabavan karakter. On se tiče vašeg muzičkog opredeljenja. Možda će vam sve ovo delovati malo nebulozno, ali sam vaš muzički odabir govori o vama kao ličnosti i više nego što pojmite. Nije nimalo preterano reći, da pogrešan izbor muzike može dovesti do toga da vas ostali smatraju budalom i nenormalnim čovekom. Ako ne to, onda će barem stvoriti predrasude koje će vam više štetiti nego koristiti.

Niste valjda nenormalni da slušate srpski rock, ( R’N’R u 21. veku, malo suludo, zar ne) ?

„To su sve neki drekavci i narkomani a uz to ne znaju ni da pevaju .”

Ili,  da možda vi  ne slušate stranu muziku?

„Što tu i ima da se sluša kad ništa ne razumete. Kakav ste vi to Srbin kada slušate tamo neke strance, koji  se fiksaju  kao ludi i koji i ne znaju gde je naša zemlja.”

A i da ih razumete o čemu oni pevaju? Isto o čemu pevaju i naši rokeri i ostali odrpanci i drekavci.

„To kao buđenje, da bi se videli gde smo ili nagovaranje na promene, je suviše zamorno. To što oni navode na bunt i revolt može nas samo uvaliti u nevolje. A pored toga zar niste gledali na TV-u kako govore o toj njihovoj muzici i kako ona utiče na ljude? Zar niste znali da kad slušate njihove pesme iz pozadine se čuju satanski stihovi. Manite se toga, nećete valjda pa prizovete neko zlo. I kako to može  neko da sluša? Sigurno ne neko normalan. Pa da, sigurno samo neka nenormalna osoba to može slušati, neki manijak, degenerik. Normalni ljudi slušaju pravu muziku. Muziku koja budi emocije, koja zbližuje i koja žari i pali ovim prostorima.”

Muzika za narodne mase, ide uz pivo i pečeno prase…

Turbo grand muzika, prava muzika. Novokomponovana muzika, prava muzika. Ružičasta muzika, prava muzika.  Hrvatsko-bosanska muzika, prava muzika. Njih treba slušati a ne tamo neke strendžere ili pak one ufiksane.  Dobro, dobro, sada ćete reći da su i Hrvati i Bosanci stranci, ali njih razumemeo, zar ne? Nećete valjda reći da  posle toliko bespotrebno prolivene krvi, kako njihove tako i naše, zapravo nerazumete ono što oni pevaju i da im niste sve oprostili, to što su tamo nekom, koga znate, zapalili kuću, ubili dete ili izvadili oči. To je sve iza nas. Muzika je tu da zbližuje. Zato vi i slušajte hrvatsku muziku i muziku obrezanih jer muzika obogaćuje. Obično izvođače. Zato slušajte i našu novokompanovanu, ružičastu i sve njoj slične. Slušajte ono što razumete  a uz to imaćete šta i da vidite. Sise pršte na sve strane. Jebarnik. Napaljene fufice koje pevaju jebi me, jebi me, jebi me. Dobro, možda, ne baš tako direkno. I šta ima lepše od toga?

Kakav pop, rock, grandge, blues, house, jazz, clasic, fusion, new wave, gothic,  funky, metal, punk, r’n’r, blues, soul, techno, lounge, downtempo, soul, noise, hard core, alternative, indie rock, industrial, chill, ambient, trip hop, … Sve to nema nikakvog smisla. Narodno i zabavno na srpskom jeziku sa turskim i grčkim melosom je ono pravo.  Jer kako ćete inače da se veselite na ispraćajima i svadbama ako ne slušate narodnu muziku?  Kako ćete inače uz razgolićenu pevačicu kreštavog glasa moći da ponavljate tekst pesme  i stavljate joj evriće (ako ih  imate)  u brus (ako ga nosi) i gaće (ako ih nosi)?

Mlađoj generaciji a naročito muškim adoloscentima preporučujem rep i hip hop, jer to je prava stvar za njih. Ona će ih uputiti u suštinu života i reći im kako nema potrebe da se ide u školu, kako je super biti mafijaš, kako su oni veliki jebači, kako se zarađuje leba bez motike … Nema šta više reći, prava muzika za napaljene tinejdžere.

Da sumiramo utiske po pitanju  muzike. Izbegavajte muziku koja vas može naterati na razmišljanje i koja će vas navesti da se zapitate dokle ovako, koja će vas ganuti u dušu, strujati telom, otvoriti nove horizonte, pomeriti percepiju, stimulisati za dalji život . Izbegavajte tu složenu i komplikovanu muziku.   Slušajte samo onu muziku koja uglavnom peva o odnosima između muškaraca i žena (polnih u većini slučajeva), koja pobuđuje niske strasti i animalne instikte i to na nama razumljivom jeziku bosansko-srpsko-hrvatskom i sve će biti ok. Svi će vas prihvatiti i gledati kao normalnog čoveka.

REZIME

Na kraju, da ipak izvučemo nekakav zaključak. Ako ima šta da se i zaključi. Šta je danas normalno? Ne bih znao da vam kažem. I ko sam ja da vam to kažem?  Ali, ako se sve ono što sam prethodno naveo, u ova četri posta, smatra normalnim, opšte prihvaćenim ponašanjem, ja sa ponosom mogu reći: Ja sam nenormalan !!!

Priručnik za normalno ponašanje #1#2, #3