Neću da pišem o Blog Openu. Mnogi će ovih dana o tome pisati. Oni koji su bili učesnici iznosiće svoje utiske i iskustva. Samo još ja hvalim u celoj toj priči.

Neću da pišem o Paradiranju što strejtera što gejeva jer cela ta priča mi je previše napumpana, mnogo smor, i u ovom trenutku, suvišna. Bar za mene. Prosto zamajavanje ljudi. Usmeravanje pažnje na drugu stranu. Skupljanje političkih poena. A između ostalog, zar je to toliko bitno, danas? Samo nemojte da se pozivate na otrcane fraze, tipa „poštovanje ljudskih prava, osnovnih sloboda, ustava, demokratskih načela…“ jer to tek otvara polemiku i odvlači od suštine. Zato i neću da pišem o tome. Jednostvano nije me briga.

Neću da pišem o 10 godina posle, o političarima koji su nas lagali, obmanjivali i filovali svoje bankovne račune u off shore bankama. Ne želim da gubim svoje vreme na njih. Oni nisu zaslužili moje, niti vaše vreme. Dosta su nam već vremena, čitave živote i mladost, potrošili i uništili…

Neću da pišem i da davim o mnogo čemu  jer sve je već rečeno po ko zna koji put. Sve je rečeno, sve se zna a mnogi i dalje samo tupe jezike. Na jeziku mnogi su jaki. Na delu trube. Svi samo kenjaju niko ništa ne čini. Zato sam ja rešio da pređem sa reči na dela. Vreme je za promene. Ja počinjem. Menjam se…

Da bi smo krenuli napred mora da se menjamo. Svako ponaosob. Lično preobraženje je jedini put. Ja sam krenuo…